PRIJATELJ "KRALJA ZVEZDARE" RAZNET U BUDVANSKOM "TROUGLU SMRTI": Pamtiće ga po čuvenoj "Bačimo ih u Savu", da li ga je ubistvo "crvene beretke" koštalo života?
Dodajte Kurir u vaš Google izborČetvrtog avgusta 1994. godine, pred zoru, parking ispred ulaza u hotel "Avala" u Budvi postao je mesto još jedne likvidacije koja je obeležila istoriju kriminalnih obračuna devedesetih. U razornoj eksploziji luksuznog "folksvagen korada" stradao je Boro Nedović, čovek koji je godinama važio za jednu od poznatijih figura beogradskog podzemlja.
Bomba velike razorne moći bila je postavljena ispod automobila, a eksplozija je bila toliko snažna da Nedoviću nije ostavila nikakvu šansu. Ubica nikada nije pronađen, a motiv likvidacije do danas je ostao u domenu sumnji i pretpostavki. Posebnu pažnju istražitelja i javnosti privukla je mogućnost da je ubistvo bilo povezano sa ranijim obračunom u kojem je, prema tadašnjim pričama iz podzemlja, Nedović učestvovao.
Naime, godinu dana ranije u kazinu hotela "Jugoslavija" ubijen je Stanko Petrušić, pripadnik "crvenih beretki" i jedan od ljudi zaduženih za bezbednost Dafiment banke. U beogradskom podzemlju tada se govorilo da je upravo Nedović odgovoran za njegovu smrt, zbog čega se kao jedan od mogućih motiva za kasniju likvidaciju pominjala osveta. Ipak, zvanična potvrda takve veze nikada nije postojala, a ubistvo Bore Nedovića ostalo je nerešeno.
Nedović je poreklom iz Bijelog Polja, ali je dugo živeo u Beogradu, gde je stekao reputaciju "žestokog momka" i čoveka koji se pojavljivao u pričama o različitim sukobima prestoničkog podzemlja. Javnost ga je zapamtila i po pojavljivanju u filmu Mašana Lekića "Welcome to Dizeldorf", gde je na pitanje šta rade sa onima koji ih iznerviraju odgovorio rečenicom koja je kasnije često citirana: "Bačimo ih u Savu!"
Prijateljstvo sa "kraljem Zvezdare"
Jedno od najpoznatijih prijateljstava koje se vezivalo za Boru Nedovića bilo je ono sa Dejanom Marjanovićem Šabanom, čovekom koga su mediji devedesetih nazivali "nekrunisanim kraljem Zvezdare". Njih dvojica važili su za bliske prijatelje, a Marjanović je kasnije govorio da mu je Nedović u nekoliko navrata pomagao kada se nalazio u problemima.
Nakon Nedovićeve likvidacije u Budvi, Šaban je javno govorio da je pokušao da sazna ko stoji iza ubistva njegovog prijatelja. U jednom od poslednjih intervjua koje je dao pre svoje smrti, Marjanović je tvrdio da je prema informacijama koje je dobio Nedović ubijen eksplozivom velike razorne moći, aktiviranim sa distance, i da veruje da je mogući motiv bila osveta zbog ranijeg sukoba sa Stankom Petrušićem. Te tvrdnje nikada nisu dobile zvaničnu potvrdu, ali su dodatno pojačale misteriju koja je pratila Nedovićevu likvidaciju.
Sudbina dvojice prijatelja ubrzo je dobila tragičan nastavak. Samo nekoliko meseci nakon što je govorio o Borinom ubistvu, 18. oktobra 1994. godine, ubijen je i Dejan Marjanović Šaban ispred zgrade u kojoj je živeo u Beogradu.
Mesto gde je sve počelo?
Jedna od priča koja se najčešće pominjala uz ime Bore Nedovića jeste sukob sa Stankom Petrušićem. Prema svedočenjima ljudi koji su poznavali prilike u to vreme, njihov sukob je navodno počeo nakon incidenta u Dafiment banci, kada je Nedović došao da podigne novac za rođaku, a potom došlo do sukoba sa obezbeđenjem. Kasnije se u javnosti govorilo da je do novog susreta došlo u kazinu hotela "Jugoslavija", gde je Petrušić radio kao deo obezbeđenja. Prema toj verziji događaja, sukob je prerastao u obračun u kojem je Petrušić ubijen. Upravo zbog toga, nakon Nedovićeve smrti, deo javnosti je kao mogući motiv navodio osvetu.
- Nije imao strpljenja da čeka u redu, pa je napravio scenu. Obezbeđenje, u kome je bio Petrušić, pretuklo ga je i izbacilo napolje. Nedovićev prijatelj Milenko Mandić Manda, koji je u januaru 2000. ubijen zajedno sa Željkom Ražnatovićem Arkanom u hotelu "Interkontinental", dao mu je tada pare da ode u Crnu Goru i da ostane tamo dok ne sanira povrede - otkrili su kasnije poznanici ovog rođenog Bijelopoljca.
Kad se vratio u srpsku prestonicu, kako su naveli, odseo je u hotelu "Jugoslavija". U hotelskom kazinu su ga tolerisali, jer je bio gost, pa bi mu davali džabe dva žetona od po 100 maraka da igra.
- Boro nije znao da je kobne večeri Petrušićeva devojka radila u kazinu kao krupije. U trenutku kada je hteo da skine žeton, ona mu to nije dozvolila pa ju je polio viskijem. Odmah je pozvala Stanka koji je stigao posle pola sata i uperio pištolj u Bora, dok je sedeo sa bratom i još nekoliko drugova. Nedović je takođe izvadio pištolj i sa tri metka ubio Stanka - navodili su.
Ime ostalo, ubica nikada nije pronađen
Više od tri decenije kasnije, eksplozija na parkingu ispred hotela "Avala" i dalje je jedna od nerešenih misterija kriminalnih obračuna devedesetih. Boro Nedović je sa sobom u grob poneo odgovore na mnoga pitanja — ko je odlučio da ga ukloni, ko je pripremio napad i da li je detonacija bila konačan račun iz nekog ranijeg sukoba.
Ostala su samo svedočenja, pretpostavke i sećanja ljudi koji su poznavali prilike tog vremena. Njegova smrt dogodila se u periodu kada su Budva, Beograd i još nekoliko gradova bivše Jugoslavije bili poprište niza obračuna u kojima su imena poznatih aktera nestajala gotovo preko noći. I dok su mnoge priče iz tog vremena ostale ispričane samo delimično, likvidacija Bore Nedovića i danas nosi isti znak pitanja kao i tog avgustovskog jutra 1994. godine — ko je povukao poslednji potez i zašto odgovor nikada nije stigao.
Kurir.rs/Rudar7/Informer/Legende devedesetih/Glas javnosti